Proricanje sudbine gledanjem u ovčiju plećku ima direktnu vezu sa klanjem kurbana. Prinošenjem žrtve, posebno ako se klala za nekog hastu, htjelo se dokučiti da li će umrijeti ili ozdraviti. Za ogledanje se uobičajeno uzimala desna plećka ili lopatica od pečenog ovna, ovce a najčešće janjeta. Da bi bila primjerena kao rekvizit treba je odsjeći u jednom komadu, pri čemu je posebno pazilo da se slučajno nožem ne ošteti ili nečim drugim pošto bi tada, navodno, izgubila svoje divinacijsko svojstvo. Kada se plećka skuha, onda se stavi ispred faladžije koji pažljivo prstima sa nje skine meso te je ostavi da se ohladi, kako bi se znaci na njoj mogli što bolje vidjeti i protumačiti. Nipošto se u tu svrhu plećka nije smjela dodirivati zubima, već isključivo prstima, polako i oprezno, kako se znaci sudbine ne bi oštetili. Plećka je razdjeljena po zonama od kojih je svaka nosila poseban naziv poput jasle, glava, konji, polje, stolica, krave, pervaz (ivica, ograda) i slično. Stoga su faladžije kojima je plećka bila divinacijski rekvizit osim svjetskih događaja mogli se baviti i sa individualnim sudbinama pa su zato najavljivali svadbe, smrti, rođenja, bolesti, rane, gubitke u novcu ili stoci: “Oni su bili u stanju da izbroje koliko dom ima grla krupne stoke, broj ukućana, kao i to da li su žene u kući oštre ili blage, kakav će biti berićet, kakva zima, kakvo ljeto”. Vjerovalo se da se gatanjem plećkom mogu predskazati i najsitniji detalji koji će se u nečijoj kući dogoditi u toku godinu dana. Naravno, svaki faladžija imao je neka samo svoja tumačenja no ipak postojala su i ona koja su bila univerzalna poput najave smrti, naime, ako bi prorok objavio da “vidi grob u kući” onda bi mu svi vjerovali da će tako doista i biti.
Kako se tumačila plećka Kada je ivica na peru zakrivljena, da se može držati na kažiprstu, onda se vjeruje da će godine u kući vladati blagostanje, u protivnom – siromaštvo. Ispod čašice (B) sa one strane sa koje je plećka ravna, pokažu li se male rupice, kao da su vrhom igle napravljene, tumačile su se znakom života ili smrti. Ovisno o samom faletaru. Naime, za neke one su bile znak groba a za druge znak rođenja djeteta. Ako su sve rupice prilično nisko od čašice da se ne mogu dohvatiti palcem, onda se te najave ne odnose na familiju nego na rodbinu ili nekoga od komšija.
Čašica odozgo na plećki predstavlja kuću. Po njenom izgledu određuje se ekonomsko stanje: što je čašica dublja, to je familija siromašnija, a što je punija odnosno plića – kuća je bogatija. No, ako na dnu čašice ima rupa, kao ubod od igle, najava je smrti vlasnika kuće. Ako se pak u “kući” vide bijele mrlje znak je veselja odnosno vjenčanja. Ukoliko je mrlja tamna onda predviđa suprotno – tuga i smrt. Isto tako, kada je u predjelu “kuće” bijela žilica koja izlazi do vrha predstavlja smrt nekog iz familije. Što je ta žilica tanja to je veća tuga zbog smrti, no ako je deblja umrijet će neki manje značajan član kuće. Ukoliko se oko “kuće” vide končići od mesa, to je znak da familija ima neprijatelja. Ugleda li faletar brazdu koja ide u smjeru “kuće” onda je to nagovještaj da će se vlasniku kuće oženiti sin ili brat. Žice ili niti od čašice zovu se ular (A). Po njemu se, kako i sam naziv upućuje, predviđalo sve u vezi konja. Ukoliko bi ular bio kratak očekivao se napredak u konjima, a u suprotnom ako bi bio dug vlasnik bi se trebao pripremiti na gubitak odnosno štetu u konjima. Gornji dio one kosti, koja je sa desne strane iz plećke izrasla, nazivao se sljeme što je gornja vodoravna linija krova kuće (C). Što je duže izraslo označavalo bi snažnije sljeme i samim time bolju kuću. Tanji, široki kraj od plećke zove se polje (D). Ako je taj dio čist, bez crvenila i crvenih tačkica na njemu, vladat će mir, u suprotnom, naročito pri dnu, započet će uskoro rat. U Turskoj ovo ogledanje se naročito poduzimalo u slučaju krađe konja ili neke druge domaće životinje. U skladu sa tim a u cilju doznavanja epiloga tomošnji proricatelji plećku dijele na više zona. Najvažnije među njima su ove: a) kazan |
