Vjerovatno od sivila čovječanstva kod ljudi postoji želja za saznavanjem budućnosti, kako bi je se preduhitrilo ili donekle pripremilo za nju. Otkriti bar malo zastor koji nas dijeli od onog što dolazi stvara ugodan osjećaj vladanja nad vremenom, što je od pamtivijeka jedna od najvećih ljudskih želja.
Biblija, ali i sve druge svete knjige, vrve od svakojakih proroka i proročanstava i to nije niti malo čudno. Naime, stvaraoci religija bili su vrlo mudri ljudi, a i odlični psiholozi, koji su znali ako svoje učenje obogate raznoraznim čudima poput nevidljivih bića, proročanstva i čudesnih događaja obični ljudi im neće moći odoljeti, posebno želji da na neki način i sami pripadaju jednom tako neobičnom svijetu.
Naravno, niko ne voli konkurenciju pa su se svećenici odmah dosjetili da sva druga gatanja i proročanstva koja nisu njihova proglase grijehom, vještičarenjem, sotonizmom i najgorim zlom. Prvoklasan primjer odlične propagande. No, važnije od toga, jeste činjenica da je proricanje sudbine, u bilo kojem obliku i izričaju, prisutno u ljudskoj povijesti od njenog samog nastanka. A tako će biti sve dok ljudi postoje. Radoznalost je ono što nas vodi i upravo ta fascinantna vrlina je zaslužna za sav napredak koji imamo.
ZABLUDE GATANJA
Najveća zamka koja se krije u gatanju jeste kako prepoznati ono što su samo želje i misli klijenta a šta je sudbina? Naime, često gatara ili gatar doslovno pročitaju misli svog klijenta, i onda mu ispričaju baš takav događaj, koji ga kratkoročno usreći, pošto je upravo saznao da će se obistiniti ono što potajno želi. Naravno, prije ili kasnije, postane očito od toga neće biti ništa te klijent postaje nesretan i nezadovoljan.
Iako je trebao biti oprezniji i mudriji, te shvatiti da se uspio mentalno spojiti sa klijentom, proricatelj tu ipak nije ništa kriv. Njegova ili njezina krivica je jedino u nedostatku iskustva da prepozna na vrijeme ono što se dešava. No, za takve detalje neophodno je vrijeme i iskustvo.
U narodu se tvrdi kako se ne može ogledati osobi na dan njenog rođenja. Na primjer, neko je rođen petkom, automatski mu taj dan postaje nesretan za gatanje. Da li u tome ima istine nije mi poznato. Međutim, pokazalo se istinitim nešto drugo a to je da kada vam neko dođe na ogledanje, a ima na sebi nečiji tuđi dio odjeće ili nakita, tada se toj osobi slabo pogodi sudbina. Ovdje je riječ o miješanju energija dviju osoba, što samo po sebi dovodi proricatelja do konfuzije.
Pojedini ljudi vole naglasiti kako je nekoj gatari smetao krst ili neki drugi vjerski simbol, ili hamajlija, da bi mogla da mu pogađa sudbina ali iskreno rečeni to je potpuna besmislica, pošto takvi predmeti nemaju nikakve veze sa proricanjem. To vam je isto poput one besmislene izjave kako “đavo bježi od tamjana” a u svakoj magijskog knjizi koja se bavi prizivanjem đavola i demona na samom početku rituala piše kako prvo treba zapaliti tamjan a tek onda izgovoriti zazivanje.
Ili još popularnije izjave da “bježi kao đavo od krsta”, a opet ako taj krst okrenemo naopako dobijamo satanski znak koji privlači đavole. Želim vam reći kako ljudi bez razmišljanja prihvataju neke popularne tvrdnje unatoč tome što ih je lako demantirati.
Za proricanje treba biti raspoložen. Prisiljavati sebe da nekome otvaramo karte ili redamo falove graha čisti je gubitak vremena jer to je uzaludan posao. Osim mehaničkog iščitavanja onoga očitog što pokazuje karta i hatma zainteresirani (klijent) neće ništa drugo čuti. Stoga svaka osoba koja se bavi nekom mantičkom vještinom treba poznati svoje granice i limite, kao i pronaći ispušni ventil. Naime, ukoliko gomilamo energiju u sebi, a pritom je ne oslobađamo, ona će se doslovno pokvariti i iz one relativno dobre postati negativna, što rezultira pojavom simptoma poput umora, bezvoljnosti, tereta, nesanice … Najbolji savjet i uputa je nekuda otići, otputovati, kratkotrajno promijeniti okolinu. Jer potpuna je istina da svaki put kada nekuda otputujemo mi promijenimo energiju i vratimo se svježi i raspoloženi.
Karte koje se ponavljaju, padaju iste karte ili se većina njih pojavi opet u drugom ili trećem redanju, znači da „karte govore“ i da je povoljno vrijeme za gatanje. Pojedine osobe imaju određene dane ili dan u sedmici kada tvrde da im se „najbolje gleda“ i onda stalno inzistiraju na falanju baš taj, posebni dan. To nije pogrešno i zaista ima svoj učinak.
Niko ne može biti svoj sebi prorok odnosno ne možemo ogledati sami sebi sudbinu kroz karte, grah ili šoljicu kafe. Osim što ne znamo kako isključiti emocije i želje te biti objektivni, ovakav oblik nije dobar ni za osobu koja to pokušava jer je dovodi u zabludi i crpi njenu energiju.
Često me pitaju koliko treba vremenski proći od jednog falanja do drugog. Po jednom starom bosanskom vjerovanju za novac/posao se može gledati svaki 21 dan (tri sedmice), pošto je novac “živa sila” stalno je u opticaju i brzo dolazi i odlazi. Za ljubav se može ogledati svaka tri mjeseca, jer po narodnom mišljenju toliko je dovoljno da se u nekog zaljubimo ali i odljubimo. Ako se pak želi ogledati za zdravlje, onda svake tri godine jer, navodno, upravo ovoliko vremena je nužno nekoj bolesti da se stvori u ljudskom tijelu.
Iskren da budem, mišljenja sam da se može gledati onda kada za to ima razloga, bez obzira koliko je proteklo dana, sedmica ili mjeseci od onog zadnje falanja. Naravno, ne treba biti ovisan o predviđanju i za svaku sitnicu konsultirati se s nekim. Jer dosta dešavanja dođe i prođe, brzo postane nevažno. Zato sačuvajte prava pitanja za gataru. I za kraj treba reći jednu bitnu stavku: ne postoje vidovite osobe koje koriste rekvizite poput karata, graha ili nečega trećeg. Svako ko sebe usudi nazvati vidovitim automatski gubi pravo na korištenje bilo kakvog rekvizita. Vidoviti ljudi ne koriste ništa od toga. Po tome možete odmah raskrinkati šarlatana.
