Falanje ili gatanje je, ukratko rečeno, predviđanje promjena koje se konstantno dešavaju u životu svakog čovjeka, ali i uopšte svega što postoji.
Generalno gledano svako se gatanje dijeli na tri dijela: prošlost, sadašnjost i budućnost. Iako baš i nema potrebe za analizom prošlosti, jer nju klijent zna bolje nego li faladžija, ona je ipak nužna u slučaju neke bolesti ili krize, kako bi se pratio tok dešavanja.
Sadašnjost je skoro uvijek upućivanje u trenutno stanje, ponajviše kakvo je razmišljanje klijenta i osobe koja ga zanima. Nadalje, sadašnjost služi i kao korisni uvid u poslovnu sreću, ili pak detekcija faze bolesti: da li postoji pomak na bolje ili pogoršanje.
Budućnost je najbitniji dio svakog ogledanja i ono što klijent nestrpljivo očekuje. U ovom finalnom dijelu određuje se da li neku ljubavnu vezu ili brak očekuje uspjeh ili neuspjeh, da li će poslovni plan završiti kako se očekuje ili hoće li nastupiti ozdravljenje. Naravno, ovo su kratka objašnjenja a samo falanje je mnogo kompleksnija forma nego li se to uobičajeno misli.
Kako je sve u životu pitanje iskustva, tako se i na ovom području može odrediti koji je divinacijski rekvizit i praksa najidealniji za uvid u pojedino životno područje. Prema mom iskustvu “bacanje graha” ili “otvaranje falova” daje najbolji uvid u ljubavni život, donekle i u stanje ljudskog zdravlja. Obične karte za igru pokazale su se najpouzdanijim kod poslovnih odnosno financijskih prognoza, dok ciganske karte zbog simboličkih naziva karata obuhvataju svakodnevne događaje. Ostali načini ogledanja poput; bacanja tespiha, otvaranja Kur'ana ili numerologije mogu poslužiti kod nekih delikatnijih pitanja koja nisu standardna.
Većina ljudi traži generalno gledanje, u narodu se ono naziva “na sreću”, mada je mnogo bolje, a samim time i preciznije, kada se postave konkretna pitanja.
Biti dobar proricatelj znači istovremeno biti i dobar psiholog. Slično tome, ukoliko se uoči trag neke bolesti, posebno one zlokobne, nužno je upozoriti klijenta da posjeti doktora i uradi nalaze. Na ovaj način mnogo puta se doslovno spasio nečiji život. Dakle, faladžije nisu doktori i ne liječe organske bolesti ali mogu biti oni koji upozoravaju, sugeriraju i stimuliraju ljude da se obrate ljekarima za pomoć.
U svakom ogledanju sudbine postoji mali postotak fatalizma, dok je sve ostalo podložno promjeni odnosno to nam daje mogućnost da utičemo ili kreiramo svoju budućnost. Naravno, u određenim granicama. Želim vam reći da čovjek skoro uvijek ima mogućnost izbora.
Na primjer, ukoliko grah ili karte pokažu da djevojci sadašnji momak nije primjeran partner za sretan brak, onda je nužno pogledati sudbinu “nakon njega” to jest informirati je kako joj nakon dotičnog nailazi drugi partner u život, s kojim možda (ovisno od karata) ima bolju budućnost.
Naravno, to ne mora biti odmah muškarac iz naredne veze već sam ovo ponudio samo kao pojednostavljen primjer. No, klijenti moraju biti spremni i na takve informacije pošto uglavnom nisu. S ovim se vraćamo na raniju rečenicu da proricatelj mora biti i dobar psiholog.
Većina ljudi je uvjerena da osim sadašnjeg partnera, ili osobe koja im se sviđa, ne postoji niko na ovom svijetu kog bi mogli voljeti ili da ih može učini sretnima. Zato do njih teško dopiru konstatacije da im sreća (sudbina) nije sa željenom osobom. Obično negoduju, opiru se, predaju nezadovoljstvu ili tuzi. I tada je potrebno dati nadu da unatoč lošim vijestima za njih ipak ima svijetle budućnosti. Realno gledano u životu je ostao sam samo onaj/ona koji nisu htjeli vezu ili brak. Jer sva zamjeranja su ništa drugo nego besmisleni izgovori i strah da se prizna očito.
Slično tome, klijentu se ne smiju nametati nikakvi scenariji i tumačiti ih kao fatalizam nego uvijek naglasiti da je to njegov ili njen život, te da i odluke moraju biti vlastite, a ne da se isključivo vode nečijim uputama. Gatanje daje smjernice ali čovjek je taj koji ih iskorištava ukoliko misli da mu mogu poslužiti da lakše, brže ili jednostavnije riješi neku delikatnu situaciju.
Također, u životu nema garancije za ništa, osim za smrt to jest da ćemo svi prije ili kasnije umrijeti, pa vam stoga niti jedan proricatelj, vidovnjak ili medij ne može dati garanciju da će ono što je rečeno biti do tančine ostvareno. Sve se konstantno mijenja, i bez obzira ŝto faladžija zaista u tom trenutku dok ogleda “vidi” budući događaj, on se može nakon nekog vremena u manjem ili višem opsegu promijeniti. Jer dovoljno je samo malo nečeg sa strane, ili promjene našeg ponašanja ili razmišljanja, pa da se smjer viđenog promjeni.
