Smatra se da balkanska riječ gatanje dolazi iz sanskrta, od riječi gad (gadāmi), što znači: govoriti. U Bosni se mnogo češće, među bošnjačkim narodom, koristi pojam ogledati, što bi se moglo prevesti kao: posmatranje ili analiziranje. Ovo je adekvatan naziv pošto uvjerljivo opisuje osobu koja proriče sudbinu analizirajući položaj karata ili zrna graha. Druga popularna riječ je falanje, od koje dolazi pojam faletati ili proricati.
Moglo bi se sa velikom sigurnošću konstatirati kako je baza cjelokupnog predviđanja budućnosti zasnovana na fatalističkom uvjerenju u postojanje sudbine, nečega što se mora desiti, a određeno je od božanske sile prije ljudskog rođenja. Na primjer, u Bosni se vjeruje kako Allah svakom čovjeku u prvih 40 dana, kada nastane kao embrij u majčinoj utrobi, odredi cjelokupnu sudbinu. I tu na scenu stupa urođena ljudska radoznalost koja silno želi saznati, pa bar i mali dio, šta je to Allah odredio da se desi u nečijem životu.
Naravno, ljudi u svemu pokušavaju vidjeti određene, diskretne božanske znakove, što je rezultiralo time da se još u antičkom dobu pojavilo mnogo divinacijskih metoda, od kojih svaka na svoj način skida veo misterije pred ljudskim očima i otkriva mu male dijelove sudbine.
Slavni perzijski pjesnik Firdusi, pravog imena Hakīm Abu'l-Qāsim Firdawsī Tūsī, na prelijep način je opisao sudbinu, koja je svemoćna i neodoljiva. Pjesnik govori da čovjek nemoćan i sićušan prema vječitom poretku u svijetu, pred onim što će biti i što se mora desiti. U iranskom nacionalnom epu Šahnama, čiji je on autor, Suhrab gubi život od očeva mača, jer mu je “tako pisalo na čelu po zapovijedi neumoljive sudbine!”
Poznato je kako su Perzijanci zatečnici hiromantije i gatanja u kafu no među njima, preciznije kod nomadskih plemena Bakhtiari, praktikuje se jedna vrsta proricanja sudbine identična bosanskom falanju u grah. Zove se nakhoud fal ili proricanje sa slanutkom. Jedina razlika je, kako vidimo iz naziva, u tome da tomošnji proricatelji umjesto bijelog graha koriste 41 zrno slanutka. Tradicionalno s njime starije žene i muškarci vijekovima otkrivaju sudbinu i predskazuju budućnost svima koji im se obrate za savjet.
Sasvim očekivano nomadi iz Perzije pridodali su vjerski aspekt gatanju, pa se u većini kuća i šatora između žena koje puše nargile, čuje gatarino izgovaranje molitvi i pozivanje Allaha i traženje Njegove milosti dok raspoređuje zrna slanutka po površini peškira. Kao što se moglo pretpostaviti proricanje se relativno brzo proširilo među iranskim narodom pa se u nedavnoj prošlosti, doslovno u svakom gradu, moglo pronaći na desetine pojedinaca koji su se javno bavili proricanjem. U pojedinim opisima njihove prakse uočavale su se minimalne razlike u upotrebi pomoćnih rekvizita, ovisno o tome gdje se gatara nalazi. Na primjer, u Sirjanu, na jugu zemlje, zrna slanutka redala su se na preokrenutom situ, koje bi služilo kao zamjena za stol ili ravnu površinu. Prije nego bi započela sa praktičnim dijelom proricanja gatara obavezno upućuju molitve Bogu, započinjući sa blagoslovom na Muhammeda, iza kojeg slijedi prva kur'anska molitva te Ihlas, molitva koja glorificira monoteizam.
Zanimljivo je da i u Bosni gatare imaju naviku prije proricanja dati klijentu zrna graha u ruku da iznad njih izgovori prvu kur'ansku molitvu, pokloni je hazreti Fatimi, a onda spusti zrna na površinu crvene krpe, gdje ga preuzima faladžinica. Simbolika ove ritualne geste nije samo u tome da se molitva El-Fatiha poklanja dušama mrtvih, u ovom slučaju hazreti Fatimi koja se smatra patronom gatanja u grah, nego da je njena magična osobitost da otvori vrata nevidljivog svijeta, upravo onog za koji se smatra da otkriva tajne budućnosti.
Još jednu sličnost između iranske i bosanske folklorne tradicije nalazi se u dovođenje hazreti Fatime u direktnu vezu sa ovim gatanjem. Naime, u Iranu egzistira predaja koja kazuje kako je jednog dana Fatima izgubila svoju djecu, Hassana i Husseina, pa se dosjetila da uz pomoć zrna slanutka pokuša otkriti gdje se nalaze. U toj namjeri je uspjela što je njenu divinacijsku nadarenost učinilo legendarnom. U njenu čast, kao odraz poštovanja svih drugih gatara, u praksi proricanja srednji vertikalni red predstavlja Fatimu, a desni i lijevi red Hassana i Husseina.
Način odvajanja skupine slanutka u tri manje hrpe, iz kojih se onda od uzimaju po 4 zrna, i tako formiraju tri reda identičan je bosanskom.
Falgir odnosno gatara kada poreda zrna slanutka u tri reda (ukupno 9 kućica) raspored vertikalnih kolona određuje na ovaj način: desna kolona je red koji predstavlja klijenta (C-F-I), srednja kolona je njegova kuća (B-E-H), a lijeva kolona je red koji simbolizira neprijatelje (A-D-G).
A-B-C
D-E-F
G-H-I
Čitanje sudbine započinje tumačenjem prvog vodoravnog reda odnosno tri kućice (A – B – C), gdje može ukupno biti 5 ili 9 zrna. Ukoliko u tom prvom, vodoravnom redu, ima ukupno pet zrna slanutka, to je odličan znak posebno ako se jedno zrno nalazi sa desne strane: 221 ili 311. Takav broj se naziva “Al-Abba” i smatra se najboljim od sviju. Također, pojavi li se u prvom vodoravnom redu broj 333 on se naziva “hazreti Nuh” – simbol uspjeha i braka. Ukoliko se u trećem redu pojavi 444 onda se tom broju kaže “Dvanaest Imama” i njegovo značenje je veoma povoljno za onoga kome se nagovještava sudbina: doslovno označava veliku sreću i božji blagoslov. Klijentu se želja ispunjava, posao će biti uspješno završen a ljubav uzvraćena.
Unatoč tome što u bosanskoj verziji gledanja u grah 111 vertikalno nema pozitivno značenje kod iranskog naroda je sasvim suprotno. Sva ova značenja predskazuju ispunjenje želje ili nekog plana. Međutim postoje i brojevi koji imaju sasvim suprotno značenje poput 234 koji se naziva “vreteno” i bilo gdje da se formira, vertikalno ili horizontalno, signalizira klijentu da mora odgoditi svoje planove ili ga u protivnom očekuje neuspjeh i razočaranje.
U Iranu se smatra da ova vrsta divinacije ima 64 oblika odnosno numerološke kombinacije zrna slanutka, od kojih svaki oblik pojedinačno nosi posebno značenje. Sve one koje nisu spomenute u ovome tekstu, po tvrdnji iranskih gatara, nisu za klijenta fatalističke i nesretne ali jesu nesigurne i nestabilne, pa se u njih ne može pouzdati da će mu donijeti sreću ili ostvarenje želje. Možda se upravo iz ovoga razloga sugerira da se na kraju proricanja sva zrna slanutka operu u vodi prije nove divinacije, kako bi se izbrisao negativni energetski trag u njima.
U Teheranu je prije 1979.godine proricanje slanutkom bilo jedno od zanimanja koja su se javno prakticirala na platou uokolo Šahove džamije, gdje su sjedile pojedine faletarke i nudile za novčanu naknadu svoje divinacijske usluge. Opisana metoda proricanja posebno je i danas popularna aktivnost mnogih žena na hodočašću u Shahrbānū, gdje muškarcima nije dozvoljeno da ulaze, pa se one mogu nesmetano baviti vlastitim hobijima.
Na samom kraju treba naglasiti kako je proricanje sa 41 zrno raširena pojava na iznimno velikom geografskom području koje se prostire od Bosne (Balkan) preko Turske, Kazahstana i Irana završavajući u Indiji. Zbog toga se može posmatrati i iz aspekta sociološkog fenomena koji u svojoj osnovi na vrlo neobičan način spaja različite kulture i religije.
